Job 42

1 Tada Jov odgovori Gospodu i reče: 2 Znam da sve možeš, i da se ne može smesti što naumiš. 3 Ko je to što zamračuje savjet nerazumno? Zato kažem da nijesam razumijevao; čudesno je to za me, te ne mogu znati.

4 Slušaj kad uzgovorim, i kad zapitam, kaži mi. 5 Ušima slušah o tebi, a sada te oko moje vidi. 6 Zato poričem, i kajem se u prahu i pepelu.

7 A kad Gospod izgovori one riječi Jovu, reče Gospod Elifasu Temancu: raspalio se gnjev moj na tebe i na dva prijatelja tvoja što ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. 8 Zato sada uzmite sedam telaca i sedam ovnova, i idite k sluzi mojemu Jovu i prinesite žrtve paljenice za se, i sluga moj Jov neka se pomoli za vas, jer ću doista pogledati na nj da ne učinim s vama po vašoj ludosti, jer ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. 9 I tako otide Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, i učiniše kako im zapovjedi Gospod. I pogleda Gospod na Jova.

10 I Gospod povrati što bješe uzeto Jovu pošto se pomoli za prijatelje svoje; i umnoži Gospod Jovu dvojinom sve što bješe imao. 11 I dođoše k njemu sva braća njegova i sve sestre njegove i svi pređašnji znanci njegovi, i jedoše s njim u njegovoj kući i žaleći ga tješiše ga za sve zlo što bješe Gospod pustio na nj, i dadoše mu svaki po novac i po grivnu zlatnu.

12 I Gospod blagoslovi pošljedak Jovov više nego početak, te imaše četrnaest tisuća ovaca i šest tisuća kamila i tisuću jarmova volova i tisuću magarica. 13 I imaše sedam sinova i tri kćeri. 14 I prvoj nadje ime Jemima, a drugoj Kesija a trećoj Keren-apuha.

15 I ne nahođaše se u svoj zemlji tako lijepijeh djevojaka kao kćeri Jovove, i otac im dade našljedstvo među braćom njihovom. 16 I poslije poživje Jov sto i četrdeset godina, i vidje sinove i unuke do četvrtoga koljena. 17 I umrije Jov star i sit života.